Uloga ekološke infrastrukture u biološkom suzbijanju poljoprivrednih štetnika | The role of ecological infrastructure in biological control of agricultural pests

إنجليزي. Unlike the natural ecosystem which is characterized by the richness of different plant and animal species, agroecosystem is usually poor and it has thus undermined stability. Namely, the stability of a particular ecosystem usually defines its biodiversity. Agricultural production, especially production in monoculture and cultivation of perennial crops (orchards and vineyards) results in the development of high populations of certain species of pests. In order to control its population, and therefore the potential damage, it’s essential to introduce the natural enemies of agricultural pests such as predators and parasitoids in the production process. The key element in increasing the stability of the agroecosystem is the development of its ecological infrastructure, which provides useful organisms with a shelter, space for reproduction, overwintering and primary or supplemental source of food. This paper presents the basic elements of environmental infrastructure, its advantages and disadvantages and its role in the biological control of harmful organisms in agriculture.

إنجليزي. Journal of plant protection is an open access peer-reviewed online scientific journal. Journal publishes new numbers 6 (5 editions) times per year in electronic version.The Journal of Plant Protection has been tracking the development of agriculture for many years, as in the Republic of Croatia so in the region and the world. The first issue of the journal, the forerunner of today's Journal of plant protection, was printed on May 1, 1957 under the title Plant Protection. Under the name of Journal of plant protection, the journal has been published since 1978, as a journal of the Union of Plant Protection Societies of the SFRY and as a continuation of the earlier periodicals Biljna zaštita and Biljni lekar.During the prominent decades, the journal has acquired well-respected business references as well as the trust of a broad circle of readers.

التشيكية. Glasnik zaštite bilja punih 65 godina prati razvoj poljoprivrede, kako u Republici Hrvatskoj tako i u svijetu. Prvi broj časopisa, preteča današnjeg Glasnika zaštite bilja, tiskan je 01. svibnja 1957. godine pod naslovom Biljna zaštita. Pod nazivom Glasnik zaštite bilja časopis izlazi od 1978. godine i to kao glasilo Saveza društava za zaštitu bilja SFRJ i kao nastavak dotadašnjih časopisa Biljna zaštita i Biljni lekar.Tijekom istaknutih desetljeća časopis je stekao uvažene poslovne reference kao i povjerenje širokog kruga čitatelja.Časopis financijski podupire Ministarstvo znanost i obrazovanja. Radovi objavljeni u Glasniku zaštite bilja redovito se citiraju u sljedećim bazama podataka: CAB Abstracts (CAB INTERNATIONAL), FSTA (Food Science and Technology Abstracts), Urlichsweb, EBSCO, Global Health, AGRIS.Prispjeli rukopisi podliježu recenziji. Sadržaj časopisa potpuno je autoriziran te niti jedan njegov dio ne može biti reproduciran bez odobrenja izdavača. Rukopisi se ne vraćaju.Časopis se distribuira putem pretplate – 6 brojeva/ 5 izdanja.U uredu za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske časopis je prijavljen pod brojem 897.Prva godina izlaženja pod nazivom Glasnik Zaštite Bilja: 1978.Učestalost izlaženja (godišnje): 6Područja pokrivanja: Agronomija, Biotehnologija, Prehrambena tehnologijaUključen u Hrčak: 13. srpanj 2016.Prava korištenja: Autorska prava nad svim člancima su zaštićena.Cjelokupni se članci objavljeni časopisu mogu slobodno koristiti u osobne i obrazovne svrhe uz obavezno navođenje izvora. Korištenje u komercijalne svrhe nije dozvoljeno bez pisanog odobrenja izdavača.

التشيكية. Za razliku od prirodnog ekosustava kojeg karakterizira bogatstvo različitih biljnih i životinjskih vrsta, agroekosustav je uglavnom siromašan vrstama pa mu je time narušena stabilnost. Naime, stabilnost određenog ekosustava najčešće definira njegova bioraznolikost. Poljoprivredna proizvodnja, a posebno proizvodnja u monokulturi i uzgoj višegodišnjih nasada (voćnjaci i vinogradi), rezultira razvojem visokih populacija određenih vrsta štetnika. Da bismo kontrolirali populaciju istih, a time i potencijalne štete, nužno je u proces proizvodnje uvesti prirodne neprijatelje poljoprivrednih nametnika, kao što su predatori i parazitoidi. Ključni je element u podizanju stabilnosti agroekosustava razvoj i njega ekološke infrastrukture koja korisnim organizmima osigurava sklonište, prostor za razmnožavanje, prezimljavanje, ali i osnovni ili dopunski izvor hrane. Ovaj rad prikazuje osnovne elemente ekološke infrastrukture, njezine prednosti i nedostatke te ulogu iste u biološkom suzbijanju štetnih organizama u poljoprivredi.