Production and protection of watermelon | Proizvodnja i zaštita lubenice

Чешский. Proizvodnja lubenica u zadnjih nekoliko godina u Srbiji zauzima važno mjesto u odnosu na ostale povrtlarske biljke. Razlog povećanja površina na kojima se uzgaja povrće su niske cijene i prinos ratarskih usjeva. Po površinama i prinosu, najznačajnije regije uzgoja lubenica u Srbiji su Bačka, Srijem i Mačva. U navedenim regijama uglavnom se uzgajaju nizozemski, danski i američki hibridi lubenica (Farao, Top Gun, Lady, Dumara, Samanta, Vasko, Varda, Crimson Knight.). Prema navodima u katalozima, svi navedeni hibridi uglavnom su otporni (tolerantni) na najznačajnije bolesti koje se kod nas javljaju (antraknoza lubenice pr. Colletotrichum lagenarium, fuzariozno uvenuće lubenice pr. Fusarium oxysporum f. sp. niveum). Međutim, navedene fitopatogene gljive, ovisno o vremenskim uvjetima u pojedinim godinama (1997. 1999. 2001.) uzrokovale su značajno smanjenje prinosa i kvalitete lubenica. Masovna pojava simptoma bolesti pojedinih godina ukazuje da navedeni hibridi, kao što se navodi u katalozima, nisu otporni na navedene parazite. Ovoj pojavi također pridonosi i uzgoj lubenica u monokulturi. Uzgoj lubenica u monokulturi često je uvjetovan veličinom posjeda i sustavom za navodnjavanje. Osim navedenih parazitnih gljiva, velike štete na lubenici može uzrokovati i gljiva Dydimella brioniae. Ovaj parazit je uzrokovao vrlo značajno smanjenje prinosa tijekom 2001. god. Osim navedenih fitopatogenih gljiva, velike štete u proizvodnji lubenice mogu nanijeti i štetni kukci kao što su larve Elateridae (žičnjaci), Scarabeidae (gundelj), Noctuide (podgrizajuće sovice) i Delia platurae (larve muha). Na nadzemnom dijelu se najčešće sreću Mysus persicae (breskvina uš), Aphis fabae (crna repina uš) i Phylotreta sp. (buhači). Velike štete mogu pričiniti i Tetranichus urticae (grinje) kao što je slučaj tijekom 2003. god. Smanjenje prinosa i slab razvoj vegetativne mase uočen na pojedinim parcelama uzrokovan je slabom agrotehnikom, malim količinama umjetnog gnojiva i odsustvom organskih gnojiva. Na osnovu iznijetih podataka može se zaključiti da se povećanje prinosa i kvaliteta lubenica može ostvariti: upotrebom organskih gnojiva, većom količinom umjetnih gnojiva, plodoredom, boljom agrotehnikom, cijepljenjem lubenica na tikvu iz roda Lagenarija, kao i primjenom fungicida i insekticida.

Английский. Journal of plant protection is an open access peer-reviewed online scientific journal. Journal publishes new numbers 6 (5 editions) times per year in electronic version.The Journal of Plant Protection has been tracking the development of agriculture for many years, as in the Republic of Croatia so in the region and the world. The first issue of the journal, the forerunner of today's Journal of plant protection, was printed on May 1, 1957 under the title Plant Protection. Under the name of Journal of plant protection, the journal has been published since 1978, as a journal of the Union of Plant Protection Societies of the SFRY and as a continuation of the earlier periodicals Biljna zaštita and Biljni lekar.During the prominent decades, the journal has acquired well-respected business references as well as the trust of a broad circle of readers.

Чешский. Glasnik zaštite bilja punih 65 godina prati razvoj poljoprivrede, kako u Republici Hrvatskoj tako i u svijetu. Prvi broj časopisa, preteča današnjeg Glasnika zaštite bilja, tiskan je 01. svibnja 1957. godine pod naslovom Biljna zaštita. Pod nazivom Glasnik zaštite bilja časopis izlazi od 1978. godine i to kao glasilo Saveza društava za zaštitu bilja SFRJ i kao nastavak dotadašnjih časopisa Biljna zaštita i Biljni lekar.Tijekom istaknutih desetljeća časopis je stekao uvažene poslovne reference kao i povjerenje širokog kruga čitatelja.Časopis financijski podupire Ministarstvo znanost i obrazovanja. Radovi objavljeni u Glasniku zaštite bilja redovito se citiraju u sljedećim bazama podataka: CAB Abstracts (CAB INTERNATIONAL), FSTA (Food Science and Technology Abstracts), Urlichsweb, EBSCO, Global Health, AGRIS.Prispjeli rukopisi podliježu recenziji. Sadržaj časopisa potpuno je autoriziran te niti jedan njegov dio ne može biti reproduciran bez odobrenja izdavača. Rukopisi se ne vraćaju.Časopis se distribuira putem pretplate – 6 brojeva/ 5 izdanja.U uredu za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske časopis je prijavljen pod brojem 897.Prva godina izlaženja pod nazivom Glasnik Zaštite Bilja: 1978.Učestalost izlaženja (godišnje): 6Područja pokrivanja: Agronomija, Biotehnologija, Prehrambena tehnologijaUključen u Hrčak: 13. srpanj 2016.Prava korištenja: Autorska prava nad svim člancima su zaštićena.Cjelokupni se članci objavljeni časopisu mogu slobodno koristiti u osobne i obrazovne svrhe uz obavezno navođenje izvora. Korištenje u komercijalne svrhe nije dozvoljeno bez pisanog odobrenja izdavača.

Английский. In recent years, production of watermelons has taken an place in the vegetable produktion in Serbija. With regard to acreage and yield, the most important watermelongrowing regions of Serbia are Bačka, Srem and Mačva. Dutch, Danish and American hybrids predominate in the production (Farao, Top Gun, Dumara, Lady, Samanta, Giant Frech, Stargazer, Vasco,Varda, Crimson Knight, Sultan, etc.). According to commercial catalogues, all of these hybrids are mostly resistant (tolerant) to major diseases (Colletotrichum lagenarium, Fusarium oxysporum f. sp. melo). However,depending on wheather conditions in individual years (1997. 1999, 2001), phytopathogenic fungi caused significant redukctions in watermelon yield and quality. Disease occurrence was amplified by monoculture. The popularity of this practice was due to farm size and availability of irrigation facilities. In addition to the above fungi, significant damage is also caused by the fungus Didymella bryoniae. Significant damage is also caused by harmful insects (larvae of Elateridae, Scarabeidae, Noctuidae and Delia platurae). Mysus persicaeis is frequently encountered on the aboveground parts, while Aphis fabae and Phylotreta spp. are registered in some years. Tetranichus atlanticus causes significant damage in some years, as was the case in 2003. Yield reductions and poor development of the vegetative mass observed in some productionfield were due to poor agrotechical practices, i. e., small amounta of mineral fertilizers and absence of organic fertilizers. It was concluded that improvements in watermelon yield and quality may be ensured by the application of organic fertiliyers, increased use of mineral fertiliyers, correct crop rotation, improved agrotechnical practies, watermelon grafing on Lagenaria rootstocks and the application of fungicides and insecticides.